Претражи овај блог

субота, 24. новембар 2018.

MOJOJ ĆERKI,ANI


OGNJENU,MOM UNUKU

                                                                   
                                                                            5.


OGNJENU,MOM UNUKU    


Ne znam
da ti napišem 
pesmu.
Nema tih reči
ne postoje,
koje mogu
da iskažu
šta se desilo
kada
donele su
te rode.

Da li se ja tada
susretoh sa
Suncem?

Da li me dotače
Gospod,
darom od koga
nema dražeg?

Da li tvoj plač
beše hor andjela
 nebeskih ?

Da li to behu
zvuci najlepših
oda radosti?

Susret
sa tobom,
promeni moje ime!

Sve što lepo
na svetu postoji
za mene
tvojim se 
imenom zove.

Eto,
Ne znam da napišem
pesmu o tebi !?

Takve reči
ne postoje!

marijanajtheferpopov@

2)


Oči
okovi
ognjeni

Ostaj
odvažan

Odbrani
odluke

Okuj
okeane
osećanja

Osnovu
osnuj
od
optimizma

ogledala
okreni

očima
opomeni

Opstaj
odlučno
otmeno

Onako
Ognjeno

Ognju
obeleženi
ognjenim
obeležjem

Obale
okeanima
okreni
očima
oplemenjenim

Ognjene
Ognjeni

Marija NP  zrenjanin;11.08.2014.godine

OČEVA TREŠNJA

                                               
                                                    4.

OČEVA TREŠNJA

Danas sam umorna

od uspomena...

Dugo traje dan !
Miriše dvorište
na ljubav roditelja
Stara trešnja
pruža mi krepki hlad
kao nekada
naručje Očevo,
miran san
za mene sadjena
ljubavlju Očevom
kao da se raskrilila
da me od tuge zaštiti
slašću me podseća
na dane spokoja
koje sam izgubila
kada sam oca ispratila
u crnu haljinu obučena
a trešnja je beharom
tada studila.....

Zorom ću sutra

pune šake trešanja
odneti na Očev
kameni prag...

Marija Najthefer Popov            20.05.2011.SIVAC   

петак, 23. новембар 2018.

TU SI,MAJKO





1.

TU SI

Žuljaš me
izmedju pospanosti i budnog jastuka
maramica natopljena,
 kao kamen pritiska
 tu izmedju plućnih krila
A,tu si bila
tu sam Ti bila
Tu si !
Moja Vila
Moja dobra Vila
u oči mi se preselila
pa nenajavljeno nabuja
skoro da iscure oči
od bola i želje
da Te vide!
Da Te vide!
A vide!
A vide!
I ta slika Tvoja
Ikona je moja
Moja!
Ti moja,
Tugo
i kamenu
što nas deli
Deli!
al,ne uspeva!

2.
Kroz Tvoj glas
ujede me Tvoja sisa,

Majko,

i plač,
drhtavi glas,
briga…
Da vrisnem
do neba,
do Boga samoga,
do puknutih grudi
I, suza mučenica…
Da pištim,
propištim,
Tvoje mleko
(a već jesam)
Majko,
hoću,
čuvaću se
I, biću dobro.
Tugo moja
moje čelične suze
budi i Ti starice moja,
dobro,
raširi ruke
da Ti se vratim…
Želim Te
još bar jednom
ponuditi lepotom
koju Ti
čitavog veka
ne uspeh dati….
Majko!...
O, Bože!..
Mogu li ove suze
manje boleti
i stati ?...
marijanajtheferpopov@

3.
Majko,
Nevesto Očeva
U rajskom vrtu
Ja greh vaš čedni
Kucah danas 

Na vaša vrata kamena
Bez brave i ključa
Bez načina ulaska
Poplavih vas
Suzama kao rekama
Ostavljena od svojih stvoritelja
Nepogrešivo nabojem tuge
Ka vama pohrlila
Željna blagost da čujem
U vašim rečima
I plamen radosti susreta
U vašim očima
Vas i mene
Vaše jedine direktne krune življenja
Spremna na bezbroj vaših pitanja
I potrebe za vašim savetima
Ja,sebična u nadanjima
Sebična u toplini vaših zagrljaja
Presuših reke nedostajanja iz svojih čula
Očima oslepela
Glasom dozivanja istrošena
Ko crna kukavica
Klekla i rukama praznim
Nemoćno srce pritisla
Da ne pukne u grudima
Vama,mojima
Ja,vaša jedina
Nisam potrebna
Zar ?
Ostaste nemi
Neumoljivi
Jedno drugom dovoljni
Majka je Ocu ponovo nevesta
Ja ću ponovo biti rodjena
Iz vaše nebeske ljubavi
Posle svatova
Gde ja tebi bejah deveruša
I predah te Ocu
Majko
Nevesto rajskih svatova.

marijanajtheferpopov@


BEZ TEBE




2.

BEZ TEBE

Uhvatim sebe
kako bez tebe dan nema smisla
noć je ista il gora
kao mora kao klaustrofobija
nemam kiseonika
kao polarna noć,
kao sibirska kazna
kao košmar kao bez smisla
film pesma koja ne prija
kao sve što neću....
Uhvatim sebe
kako bez tebe zebem
kao na santi leda,
na zavejanoj planini
kao na vetrometini
udaraju me neki talasi
kao na pučini
bacaju me neke praznine
kada te nema

Uhvatim sebe
kako sve bez tebe neću
jer hoću da te ima i danju i noću
Uhvatim sebe bez tebe
neka stane i noć i dan
i Sunce i Mesec i ja....
Čekam da te ima !

marijanajtheferpopov@
2.

Naš prvi susret nije bio bajkovit
Realnost bez i malo romantike
Prvo smo nagazili na trnje
Kasnije ruže zajedništva procvetaše
Udvaranje nije bilo na mesečini
Oblaci olovni na sve strane
Tražili smo uporno sunca zrake
Manje za nas,više za druge
Strast je negde vrebala strpljivo
Svesna da može samo da pokvari
Trebalo je prvo uskladiti korake
Nas petoro u stalne uspehe
Trebalo je podeliti prostore
U jedan orman složiti navike
Dva usamljenika navikla na letenje
Svaki sa svojim teretom,pa dokle
Dokle smo stigli sad je pitanje
Na koje evo slutimo odgovore
Zdravo potomstvo nas raduje
Naša romantika tek počinje
Dok jedno drugom sede brojimo
Kazujući neka sećanja koja gore
U srcima otvaramo prostore
Kao pripreme za novo putovanje.
marijanajtheferpopov@