Претражи овај блог

петак, 17. април 2020.

DVA MASLAČKA


Dva maslačka iz mog srca
Boje moje krvi
I najtoplijeg spektra mojih čula
Zaštićena mojim životom do poslednjeg atoma
Otima oluja opstanka

Odnosi daleko od mene
Ja sam koren
Ja sam nepomična žila
Na pragu kuće
U koje se laste
Verujem,uvek vrate
Dok koren ne strune
Dok ga zalivaju kapi
Slivene niz moje lice
Iz očiju što pokušavaju da ih prate.
marijanajtheferpopov@

четвртак, 16. април 2020.

ODGOVORna PESMA


Hodala sam paralelnim morima


Po uzjogunjenim talasima


Negde nam se nazirala divlja obala


I priželjkivani brodolom


Ti i ja


Konačno...


Gmizala sam ledena

Po vrelim stenama

Ne bih li te ugrizla

Za Ahilovu petu

Vrelu

Vatru u tvojim venama

Zatrovala

Činima moga maštanja

Zavlačila ti se u rukav od kaputa

Da stignem do ispod revera

Namerena da stanujem samo 

Pod strehom tvoje kape

Ništa mi drugo nije važno

Samo me budi svestan

Ostavi me u korenu kose

U najdubljoj tački pogleda

Neka ti gorim na vrhu užarenih vidika

Dok me tražiš

Od sopstvene vatre

Moj požar ne gasi

Čuvaj me

Za osame
Kada se sve razidje


marijanajtheferpopov@



недеља, 9. децембар 2018.

U TEBI JE DJAVOLJE GROTLO

  
 U tebi je djavolje grotlo
  I andjeoski bal,istovremeno
  U tebi je pesma
  I plač,sve isprepleteno

  Tvoje su ruke melem i slast
  Oči brižnost i ubojita strela
  Sve se kod tebe daje i uzima
  I sve se deli i sve sastavlja
  U slast
  U strast
  Jedino meni sve se zaplelo
  Više ne raspoznajem
  Gde počinješ ti
  A gde sam ja
  Jedno nam telo
  Jedna želja
  Oboma u slast
  Tebi u čast
  Meni na grešna dela.
  U to ime popijmo
  Otrov i spas
  U isti sudnji čas.

marijanajtheferpopov@

субота, 24. новембар 2018.

MOJOJ ĆERKI,ANI


OGNJENU,MOM UNUKU

                                                                   
                                                                            5.


OGNJENU,MOM UNUKU    


Ne znam
da ti napišem 
pesmu.
Nema tih reči
ne postoje,
koje mogu
da iskažu
šta se desilo
kada
donele su
te rode.

Da li se ja tada
susretoh sa
Suncem?

Da li me dotače
Gospod,
darom od koga
nema dražeg?

Da li tvoj plač
beše hor andjela
 nebeskih ?

Da li to behu
zvuci najlepših
oda radosti?

Susret
sa tobom,
promeni moje ime!

Sve što lepo
na svetu postoji
za mene
tvojim se 
imenom zove.

Eto,
Ne znam da napišem
pesmu o tebi !?

Takve reči
ne postoje!

marijanajtheferpopov@

2)


Oči
okovi
ognjeni

Ostaj
odvažan

Odbrani
odluke

Okuj
okeane
osećanja

Osnovu
osnuj
od
optimizma

ogledala
okreni

očima
opomeni

Opstaj
odlučno
otmeno

Onako
Ognjeno

Ognju
obeleženi
ognjenim
obeležjem

Obale
okeanima
okreni
očima
oplemenjenim

Ognjene
Ognjeni

Marija NP  zrenjanin;11.08.2014.godine

OČEVA TREŠNJA

                                               
                                                    4.

OČEVA TREŠNJA

Danas sam umorna

od uspomena...

Dugo traje dan !
Miriše dvorište
na ljubav roditelja
Stara trešnja
pruža mi krepki hlad
kao nekada
naručje Očevo,
miran san
za mene sadjena
ljubavlju Očevom
kao da se raskrilila
da me od tuge zaštiti
slašću me podseća
na dane spokoja
koje sam izgubila
kada sam oca ispratila
u crnu haljinu obučena
a trešnja je beharom
tada studila.....

Zorom ću sutra

pune šake trešanja
odneti na Očev
kameni prag...

Marija Najthefer Popov            20.05.2011.SIVAC   

петак, 23. новембар 2018.

TU SI,MAJKO





1.

TU SI

Žuljaš me
izmedju pospanosti i budnog jastuka
maramica natopljena,
 kao kamen pritiska
 tu izmedju plućnih krila
A,tu si bila
tu sam Ti bila
Tu si !
Moja Vila
Moja dobra Vila
u oči mi se preselila
pa nenajavljeno nabuja
skoro da iscure oči
od bola i želje
da Te vide!
Da Te vide!
A vide!
A vide!
I ta slika Tvoja
Ikona je moja
Moja!
Ti moja,
Tugo
i kamenu
što nas deli
Deli!
al,ne uspeva!

2.
Kroz Tvoj glas
ujede me Tvoja sisa,

Majko,

i plač,
drhtavi glas,
briga…
Da vrisnem
do neba,
do Boga samoga,
do puknutih grudi
I, suza mučenica…
Da pištim,
propištim,
Tvoje mleko
(a već jesam)
Majko,
hoću,
čuvaću se
I, biću dobro.
Tugo moja
moje čelične suze
budi i Ti starice moja,
dobro,
raširi ruke
da Ti se vratim…
Želim Te
još bar jednom
ponuditi lepotom
koju Ti
čitavog veka
ne uspeh dati….
Majko!...
O, Bože!..
Mogu li ove suze
manje boleti
i stati ?...
marijanajtheferpopov@

3.
Majko,
Nevesto Očeva
U rajskom vrtu
Ja greh vaš čedni
Kucah danas 

Na vaša vrata kamena
Bez brave i ključa
Bez načina ulaska
Poplavih vas
Suzama kao rekama
Ostavljena od svojih stvoritelja
Nepogrešivo nabojem tuge
Ka vama pohrlila
Željna blagost da čujem
U vašim rečima
I plamen radosti susreta
U vašim očima
Vas i mene
Vaše jedine direktne krune življenja
Spremna na bezbroj vaših pitanja
I potrebe za vašim savetima
Ja,sebična u nadanjima
Sebična u toplini vaših zagrljaja
Presuših reke nedostajanja iz svojih čula
Očima oslepela
Glasom dozivanja istrošena
Ko crna kukavica
Klekla i rukama praznim
Nemoćno srce pritisla
Da ne pukne u grudima
Vama,mojima
Ja,vaša jedina
Nisam potrebna
Zar ?
Ostaste nemi
Neumoljivi
Jedno drugom dovoljni
Majka je Ocu ponovo nevesta
Ja ću ponovo biti rodjena
Iz vaše nebeske ljubavi
Posle svatova
Gde ja tebi bejah deveruša
I predah te Ocu
Majko
Nevesto rajskih svatova.

marijanajtheferpopov@